Zavist, mržnja, pa i ratovi prema drugima i drugačijima najčešći su "proizvod" ovakvih ili onakvih manipulacija ljudskim dušama, bilo gdje i bilo kad. Ali uzrok tome ništa manje nije i slabo ili nikakvo znanje o nekome ili nečemu, pa i lijenost da se njega domogne. Jedna od vrlo čestih, pa i vjekovnih zabluda je da su "naša" sela i zavičaji naprednija, kulturnija, civiliziranija od "njihovih" sela i zavičaja. A moja Vam malenkost tvrdi, makar na selu nikad nisam živio, da su, po predanjima i onome što sam pročitao i poznavajući takozvane "seljačke" karaktere, da tu nekih većih razlika i nema ni u mentalitetu ni u svakidašnjici. Jedno je od takvih sela očevo, zove se Stolac, poznatije kao selo ispod Sarića greda i najčešći Sarići islamske vjeroispovjesti potječu izvorno s tih vjekovno trusnih litica, koje su stalno, stotinama godina, podlo i kukavički napadale i zločine činile horde susjednih Srba i Crnogoraca. Bilo je i zločina koji su počinjeni i u tim obrambenim ratovima i od Sarića jer kad se sve skupa pogleda, tamošnji pravoslavci, ali ipak ne i svi nikad nisu oprostili tobožnji prijelaz "Turaka" s kršćanstva na islam i ta frustracija pretočena u zločine zadržala se i do današnjih dana. A Sarići podno Sarića greda, vjiekovima su bili vrijedni, radišni i strpljivi ljudi, tolerantni, ali i uvijek spremni braniti ono što je njihovo, ma koliko da je i skromno i nisu to nikakve ustaše, kako bi spomenuti zločinci htjeli, već domoljubi koji nisu ulazili u tuđa dvorišta i imanja, nego samo branili svoje. Puno njih se vijekovima "rasulo" diljem svijeta, obrazovalo se, završilo i najviše škole i fakultete, dostigli vrhove i u kulturi, medicini, poduzetništvu, umjetnosti. Čovjek se mora diviti i ne samo Sarićima, nego i mnogim drugim diljem tih, pa i ovih naših krajeva kako su u tako skučenim uvjetima uopće opstajali i kako su uspjeli zadržati tu trajnu vitalnost, duh, hrabrost i "promućurnost", prenoseći je iz naraštaja u naraštaj. Sarića grede, naravno i sad su tu gdje su tisućljećima bile, simbolom obrane od četničkih i sličnih hordi, ali niti kuća ni čeljadi tu više nema, nakon pohoda i agresije spomenutih hordi i bandi 1992. Ne može se više ni doći do Stoca koji je otprilike udaljen 90 km od Dubrovnika i u koji se nekad moglo skrenuti s lijeve strane magistralne ceste koja vodi prema Gacku, Foči, Sarajevu...To je sad jedan smrad koji se još "čuje" iako je nastao prije 17 godina, i kad pogledate gornju sliku, skoro da se i ne primijeti da je tu nekad bilo selo, kao i svako drugo selo, i dobri domaćini Sarići. Preporučujem svima onima koje to zanima pogledati, po meni vrlo objektivan portal www.gacko.net koji nudi obilje priča, komentara, informacija i fotografija o gatačkom kraju, njegovoj tradicijskoj, kulturnoj i povijesnoj baštini. Nitko, pa ni Gačani, koje su nevolje dovele i u većem broju i u Dubrovnik, nemaju se čega stidjeti i mogu biti ponosni na svoje podrijetlo i predake, ali i svoju novu domovinu, Hrvatsku, koja ih je tako toplo primila i prihvatila, a mislim da su se i oni njoj odužili.
13. ožujka 2011.
Bajro Sarić
