Homo oeconomicus
COST BENEFIT ANALIZA

Piše: BAJRO SARIĆ, dipl. oec
Cost benefit analiza je posebna financijska tehnika, odnosno računski postupak posljedica ulaganja u neki poduzetnički ili infrastrukturni pothvat. S jedne strane zbrajaju se svi prihodi i koristi pothvata, a s druge strane svi troškovi i gubitci pothvata. Svi prihodi i koristi, troškovi i gubitci moraju biti kvantificirani i svedeni na jednako mjerljivu jedinicu, najčešće ipak novac. Ukoliko je omjer prihoda i koristi i troškova i gubitaka, odnosno koeficijent veći od jedan, dakle ukoliko prihodi i koristi nadmašuju troškove i gubitke, riječ je o financijski isplativom pothvatu. Naravno, vrijedi i obratno.
Cost benefit analiza češće se primjenjuje pri ocjeni učinaka javnih infrastrukturnih projekata /ceste, škole, bolnice, odlagališta smeća, zaštita okoliša i sl., budući da su u njima, za razliku od poduzetničkih projekata, prihodi, a osobito koristi posredni i dugoročni i imaju učinke na druge sektore, pa i poduzetnički.
Troškovi i gubitci koji su posljedica ulaganja u neki poduzetnički ili infrastrukturni pothvat su jednokratni i izvjesni, dok su prihodi i koristi dugoročni i neizvjesni. To komplicira postupak cost-benefit analize, posebice kad se suočavamo samo s koristima koje su posredne i koje pridonose učincima korisnika primjerice cesta, vodoopskrbnih objekata i sl. Primjerice, jednostavno je utvrditi troškove i gubitke izgradnje neke auto-ceste, ali nimalo nije jednostavno utvrditi ekonomske koristi za brojne korisnike te autoceste koji proizlaze iz poboljšanih prometnih veza. A čak je i nemoguće i ne treba kvantificirati troškove i gubitke koji proizlaze iz devastacije okoliša auto-ceste niti prihode i koristi koji proizlaze iz bržeg i jednostavnijeg prijevoza.
U svakom slučaju, ukoliko su ulaganja veća to je i kompliciranija cost-benefit analiza jer je u "igri" i veći broj "varijabli", dug je ekonomski vijek i neizvjesnost, odnosno rizik je veći.
Ipak, u našoj se praksi cost-benefit analiza vrlo rijetko primjenjuje, jer je riječ o projektima u kojima presuđuje politika. Međutim, sa stajališta utvrđivanja razvojnih prioriteta u infrastrukturi cost-benefit analiza je nezamjenjiva.
Primjer:
Šef prodaje neke hotelske kuće odlučio se za poboljšanje produktivnosti i učinaka svojega odjela, što nije moguće bez implementacije novog prodajnog informacijskog sustava, odnosno informatičko-komunikacijske tehnologije.
Procjenjeni trošak implementacije novog informacijskog sustava /računala, printeri, software, instalacija, obuka i sl./ iznosi 114.000 EUR.
Procjenjene koristi /poboljšanje marketinških, komunikacijskih, uslužnih i stručnih vještina i znanja prodajnog osoblja/ iznose 180.000 EUR na godišnjoj razini.
Iz navedenog, doduše vrlo jednostavnog primjera proizlazi da je riječ o financijski isplativom poduzetničkom pothvatu, jer su koristi znatno veće od troškova /66.000 EUR/, a cost-benefit koeficijent iznosi 1,578947 (180.000/114.000).
Vrijeme povrata ulaganja za spomenuti poduzetnički pothvat iznosi oko 8 mjeseci (114.000 EUR / 180.000 EUR = 0,63), što znači da se točka pokrića dostiže za 8 mjeseci.
Vrijeme povrata u svakom poduzetničkom pothvatu vrlo je važno i u novije vrijeme glavni je kriterij alokacije ulaganja. Kraće vrijeme povrata privlači, a dulje odvlači ulagače. Usput, treba naglasiti da je povrat ulaganja u hotelsku industriju s izrazito turističkim, odnosno sezonalnim karakterom vrlo dugo i proteže se i na preko 20 godina u pojedinim slučajevima.
Međutim, za veće infrastrukturne, pa i poduzetničke pothvate izrađuju se i složenije cost-benefit analize. Projekcije prihoda i koristi, odnosno troškova i gubitaka izrađuju se i za preko 20, pa i znatno više godina. Svi prihodi i koristi, kao i svi troškovi i gubitci svode se tehnikom diskontiranja na sadašnju vrijednost /NPV - net present value/ i potom se izračunava cost-benefit koeficijent (NPV prihoda i koristi / NPV troškova i gubitaka/. U ovakvom postupku, koji je jedino sa stručnog stajališta valjan, ključan je izbor diskontne /kamatne/ stope po kojoj se na sadašnju vrijednost svode prihodi i koristi, odnosno troškovi i gubitci. Ta je stopa zapravo oportunitetni trošak, odnosno poželjna stopa povrata za ulagača. Kod infrastrukturnih projekata treba računati s tzv. socijalnom stopom, koje su niže od "klasičnih" poduzetničkih projekata.
Cost-benefit analiza treba se upotrebljavati samo u slučajevima gdje nije jednostavno kvantificirati ekonomske koristi za ulagača. To su, osim većih spomenutih infrastrukturnih projekata i ulaganja u informatičku tehnologiju, savjetodavne usluge, restrukturiranje, reinženjering, know-how. Zapravo, cost-benefit analiza je važan predložak pri odlučivanju hoće li se ići u promjene ili smo na pravom putu.
Tečajna lista
|
Hrvatska Narodna Banka Rujan 03, 2010.
|
||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||
/PRE/SKUPA KOZMETIKA
Nema tu ništa čudnoga u rebalansu hrvatskog državnog proračuna za 2010. niti u njegovom deficitu koji se planira skoro udvostručiti, na 14 milijardi kuna. Iduća je, 2011. izborna, tekuća je predizborna godina i vladajuća desna koalicija, predvođena HDZ-om visinom i strukturom rebalansiranog proračuna pogoduje, a što bi drugo, nego najvećem dijelu biračkog tijela, od umirovljenika preko branitelja do seljaka. Naprosto kupuje socijalni mir i vrijeme, odnosno daje predujam glasačima za novi mandat. I samo se još jednom potvrđuje da je izlaz iz recesije i stabiliziranje ekonomije, što je nemoguće bez korijenite reforme i radikalnog zadiranja u prava spomenutih biračkih skupina, vladajućim političarima, sada desnim sutra možda lijevim samo rezanje grane na kojoj udobno sjede. Osim toga, najčešćem puku stalo je do sadašnjosti, preživljavanja, a mnogima i više od toga, makar i na sve veće zaduživanje budućih hrvatskih naraštaja i svatko tko to jamči dobit će će njihov glas. To se zove umijeće politike, bez obzira na sve posljedice i jasno je da se vlastodršci drže one Keynesove kako smo na dugi rok ionako svi mrtvi. Ta zamislite samo, što bi jedino i moglo izvući Lijepu našu iz ove, ne samo ekonomske krize, makar i u iduće dvije do tri godine, da ti vlastodršci, primjerice smanje administraciju bar za 50% na svim razinama, da svedu regionalni ustroj na četiri jedinice, da smanje broj općina sa sadašnjih preko pet stotina na stotinjak, da se u upravama zapošljavaju stručni, a ne podobni, da se takozvana politička ulaganja ili nazovimo ih sad kapitalistički "obrovci" dokinu, makar smo još jako daleko i od kapitalizma i od slobodnog tržišta, a nije baš uvijek mila ni sloboda, poglavito ne drugih, a niti demokracija. A nisu nam mili ni Svjetska banka, ni Međunarodni monetarni fond, ni strani ulagači, ni banke iako će to biti, vrlo skoro, kako glasujemo naš izbor, a ne njihov i dobit ćemo ono što smo tražili, ma koliko to zasad još uvijek ne shvaćali. Tamo gdje naglasak nije na stvaranju novih vrijednosti, povećanju prihoda i nacionalnog bogatstva, tamo gdje je raspodjela i gdje su politička podobnost primarni, a takvo je stanje ovdje već i više od desetljeća, ni državni proračun ne može izgledati drugačije. Da sad još i ne pišem o /ne/proizvodnoj orijentaciji, nepoduzetničkom ozračju, posvemašnjem ravnodušju i apatiji diljem zemlje. U svakoj razvijenijoj demokratskoj zemlji pala bi vlada nakon tolikih vrludanja s proračunom, s tolikom nekompentencijom i nedostatkom volje da se počne izvlačiti iz recesije prije nego što se padne u depresiju. Ali u hrvatskom slučaju čak i da se to i dogodi, teško da ima alternativne i kompetentne vlade ni na lijevom boku i jednostavno se moramo suočiti s činjenicom da nemamo učinkovitih političkih vođa i elita, s osjećajem za odvajanje bitnog od nebitnog, razumijevanje problema i mjere za, sada je već i to izvjesno, dugotrajan i mukotrpan oporavak. I opet tamo gdje su prošlost i ovakve ili onakve traume glavna dnevna, izborna i politička tema, a ne ekonomija i sve ono od čega je on sastavljena, nema nikakvog jamstva za neki boljitak najčešćeg puka.
PERO VIĆAN

Nema tu više nikakve dvojbe, Pero Vićan, najznamenitiji politički, naravno ne i samo to, dubrovački lik na razmeđu tisućljeća, iznova je potvrdio na Gradskom vijeću Grada Dubrovnika da mu nitko ništa ne može i da i dalje, od komunizma, preko socijalizma do evo sad neke vrste kapitalizma, "vedri i oblači" kako se znalo reći, gradom pod Srđem. Vićan odlično poznaje političku matematiku, izborni sustav, narav ovdašnjeg puka, koja je ista, ne zavaravajmo se, već stoljećima, od Dubrovačke Republike na ovamo. I zna procijeniti tko "piza" i tko ne "piza", a istini za volju puno takvih znam po Gradu, i zna "utržiti" i politički i ekonomski i na svaki drugi način sve to. Evo, sad je spasio takozvanu lijevu većinu u Gradskom vijeću i Vlahušića i Muratti i može dalje nastaviti svoje razgranate poslove u kojima ga nigdje formalno, ali stvarno svugdje ima. Jedino ako ga Zagreb ne zaustavi u onim "rabotama" sa zemljištem u Orašcu i možda još u nečemu, ali to će teško ići, jer zna taj svakome "maću" onima koji bi ga htjeli zaustaviti. Zbog svega spomenutoga, kako trenutačno i tko zna dokad stvari stoje, Dubrovnik je nezamisliv bez Vićana, ma koliko se takav Dubrovnik nekome sviđao ili ne. Ustvari, kad malo dublje promislim, bar u lokalnim okvirima, osoba dana bi zapravo stalno trebala biti Pero Vićan, dok se prirodnim silnicama ili nekim izbornim čudesima ne /i/zbije neka druga. A svi oni koji misle da to nije tako, mogu objesiti svoje mišljenje "mačku o rep", jer takva je demokracija po sebi i takvi smo sami po sebi i ne od jučer i sve što smo možebitno dobili i možebitno izgubili, zaslužili smo. Šteta je samo što Pero Vićan, zbog svoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, zbog prevelike upetljanosti u sve i svašta nije dubrovački Stipe Petrina, osebujni primoštenski načelnik. Jer, Dubrovniku je nakon svih ovih što su se izredali na vrhovima vlasti od kako je hrvatske neovisnosti, potrebna osoba poput Stipe Petrine, koja će znati izboriti se za interes najčešćeg puka ovoga Grada ili bar stalno "drečati" na one koji mu odriču posebnost, identitet i potrebe i koji svoje stranačke interese stavljaju ispred javnog interesa. Ali, i to ćemo pričekati...
Brojač posjeta
"Stvoriti duševno stanje koje čini čovjeka sretnim, to eto treba tražiti svako društvo želi li trajati dugo vremena. Razvoj je civilizacije nažalost stvorio kod modernog čovjeka mnoštvo potreba, a da mu nije pružio sredstva da ih zadovolji i tako je proizveo općenito nezadovoljstvo u dušama." /Gustave Le Bon/
Vremenska prognoza





































