Evo, ovih se dana, a tako je to najčešće već i desetljećima, iznova ponavlja priča o velikim turističkim gužvama po Gradu, štoviše, da nas je i kriza mimoišla, i da će biti sve dobro. Pa zaboga miloga, najprije, kad će biti gužva, ako ne sada, u špici sezone, u ovih petnaestak, najviše mjesec dana. Stalno nas obasipaju fizičkim podatcima o broju noćenja, gostiju, izletnika, a podataka o prihodima, potrošnji ni od korova. Naravno, o tome bi trebali pričati turistički poduzetnici, ali kako mi se čini, nisu pretjerano ni zadovoljni, dakle ni prihodima ni potrošnjom, kad se svede na kumulativnu razinu ili cijelu godinu. A uložili su puno, jako puno, /pre/visoki su troškovi materijalnog inputa, osoblja, kamata, cash-flow "škripi", država sa svojim porezima i ostalim nametima pritisnula ih je "do daske", vjeruje u spas javnih financija od turizma. Stvara se slika, bolje reći magla, na temelju većeg financijskog prometa par restorana i to u povijesnoj jezgri, istini za volju i hoteli su i privatni smještaj puni, ali po kojim cijenama, kolika je izvanpansionska potrošnja i ima li uopće zaliha za preživjeti jesen, a nekmoli zimu. Mojoj se malenkosti sve nešto čini da nam i gosti nisu baš neki, premalo troše i izbjegavaju bilo što ekskluzivnije, što inače po mnogima spada u Dubrovnik. Što će na kraju od svega ovoga ispasti, ostaje za vidjeti, ali nešto mi se vrti u glavi ona o velikom prometu i maloj zaradi. Hrvatskoj i Dubrovniku potrebna je redefinicija i tekuće i razvojne turističke politike, tržišna prilagodba turističkog proizvoda novim činjenicama i trendovima. Ali, prije toga potrebna je i točna dijagnoza i istina o tome je li baš turizam "zlatna koka". Naime, ovdje je i /pre/puno ovisnika o turističkim kretanjima i nisam baš siguran da ih je i većina zadovoljna. Ili možda mi, kakvi-takvi ekonomisti uvijek nešto zanovijetamo?

Bajro Sarić