Imaju pravo svi naši ogorčeni sugrađani komentirajući ovaj najnoviji elektrošok, uključujući i sve one koji su glasovali za ove koji nam ovakve elektrošokove prireređuju. Ne treba u tome biti zajedljiv, još manje naslađivat se na takvima, ali valja se iznova zapitati kakve su sve posljedice izbora između emocija i razuma i koliko su zapravo štetne, odnosno pogubne posljedice kad odlučuju srce i ona "krv nije nije voda" u stručnim pitanjima. Ne mislim da ovu zemlju vode umobolni, kako veli živopisni konavoski načelnik Luka Korda, ali na ogorčenost, i ne samo on, svakako ima pravo. Ako struka kaže da se struja ne može tek tako razvoditi iz našeg "sokaka", dakle iz hidroelektrane "Plat", bez ulaganja nekih pola milijarde kuna u trafostanice, u što mi je teško povjerovati, postavlja se samo jedno pitanje: Zašto gospoda iz HEP-a, nisu pored posve obnovljene trafostanice u Komolcu, ostavili do nje i staru, alternativnu, malo je upristojili i promptno se na nju priključili, kad je nova izgorjela i onda novu obnoviti i sve tako. Ta svaka budala na ovom svijetu zna da i najsuvremeniji uređaji mogu zakazati, da i ljudsko srce može zakazati /nažalost nema alternative/ i da je takva situacija posve moguća. Ali, ima još jedna pouka i poruka ovoga elektrošoka – on samo potvrđuje koliko je Lijepa naša užasno politizirana i centralizirana država i u kojoj, ljutili se ili ne, krajnji hrvatski jug stalni izvlači deblji kraj na sve tanjoj osnovici. Kao i svakog čuda, i ovoga će biti tri dana dosta i idemo dalje, samo kamo...

Bajro Sarić