ODRAĐENO!
Subota, 11 Srpanj 2009 16:04
Otvorene su eto i 60., kako za koga, jubilarne Dubrovačke ljetne igre. Od svega je važno da su se održale, i unatoč teškim, recesivnim, pa i depresivnim vremenima, u koje je i Grad zapao. Inače, sama ceremonija otvaranja nema se po čemu pamtiti, a tako je to već i u nizu ranijih godina, pa i više od desetljeća. Poruke, ovoga puta od novog gradonačelnika Andra Vlahušića milozvučne su, vjerujem i dobronamjerne, ali stvari s Igrama i Gradom stoje posve drugačije. Igre su se odmaknule od Grada i njegove čeljadi, u "zagrljaju" su politike, pamtljivijih predstava skoro više i nema. Apstraktnih fraza o takozvanom ambijentalnom teatru ili čvrstom uporištu na dubrovačku povijesnu baštinu, koje nitko ne razumije, a vjerojatno ni oni koji ih izgovaraju, sve je više i nema se ni elementarne hrabrosti "prtiti" u ono što ta domaća i strana umjetnička svita tu po Gradu u ovim ljetnim mjesecima nudi i prezentira. A ova sumorna svakidašnjica, ako ništa drugo traži bar od intelektualne i umjetničke elite, koja se trsi da to jest, a ne znam po čemu jest, kakve-takve beskompromisne odgovore na pitanja što nam se događa i zašto smo takvi. Odgovore na ta pitanja imali smo čak i u onome "mraku", od Skupa, Dunda Maroja, Kafeterije, Ekvinocija, Hamleta, Karajana i da sad ne spominjem legendarnih, diljem svijeta prepoznatih i dubrovačkih i hrvatskih i europskih umjetnika. Tada je bio važan sadržaj, sad je to forma, sve se pretvorilo u rutinu, a slobodan sam ustvrditi da su Dubrovačke ljetne igre po svim važnim, a najviše umjetničkim kriterijima nadmašili i festival Julian Rachlin i prijatelji i Dubrovnik Film Festival, a i alternativna glazbena i dramska scena imala je većih umjetničkih dostignuća. Ne znam može li biti drugačije s obzirom na vrijeme i odnose u kojemu živimo, možda i egzistencijalnog straha umjetnika, vlasti ili koječega drugoga, ali ne čini mi se nikako dobro i vrijeme je za radikalne promjene u konceptu, ljudima i prezentaciji Dubrovačkih ljetnih igara, jer postavlja se pitanje kome ovakve služe. A pitanje je i ima li se volje uopće tu nešto dirati i nije li ipak danas najvažnije tko je negdje bio, a ne što je činio...
Bajro Sarić
