Kako predlaže novi dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić, umjesto odavno zamišljene marine iz svijeta Francuza Camillea Rayona /1990./, na prostoru ispred hotela “Lapad” trebalo bi proširiti zonu komunalne lučice sve do Solituda. Komunalna marina imala bi kapacitet od najmanje 1.200 vezova za domaće stanovništvo, ovisno o veličini brodova i čamaca. Uz to, kaže Vlahušić da "komercijalna marina znači primarnu dobrobit za vlasnike marine, a ne građane...". Ne ulazeći možda i u najbolje Vlahušićeve nakane, a možda je stvarno od birača dobio mandat za tako definiranu dobrobit građana, koja se svodi na naše, a ne njihove vezove, ovdje se postavljaju najmanje dva pitanja: 1. Za koga zapravo rade vlasnici marina, u ovome slučaju Atlantska plovidba d.d. koja kani u gruškom zaljevu graditi komercijalnu marinu, koja bi po meni stvorila uvjete za potpunu gospodarsku valorizaciju toga zaljeva, zapošljavanje brojnih, uključujući i visokostručnih, vjerojatno domaćih ljudi? i 2. Ima li Vlahušić u glavi uopće i u gospodarskom i ekološkom smislu održivu viziju Grada? Od čega će živjeti ne samo sadašnji, nego i novi naraštaji Dubrovčana ako ne od onoga što im je Bog i priroda dali, te prije mnogo stoljeća predaci stvorili. Moja malenkost tvrdi da su Gradu, i ne samo Dubrovniku, na vrhu potrebni ljudi koji znaju ponajprije ekonomski, a ne samo politički razmišljati. Jer svaki projekt, ideja i sl. povezana je s ekonomskim i financijskim pitanjima. Što se mene tiče, zagovornik sam koncepcije gruškog zaljeva sličnoj onoj u Monte Carlu, Nici ili Cannesu, s marinom, shopping centrom, noćnim klubovima, kockarnicama, restoranima i sl. jer ona ima potencijale kao nigdje u Lijepoj našoj. Očito je da onima koji odlučuju nije stalo da se Dubrovnik prometne u doista ekskluzivno mediteransko turističko odredište, a ne sve više izletište kakav je trend već više godina. Ali, pitanje je svih pitanja što mi zapravo hoćemo i kuda idemo?

Bajro Sarić